Mnoge organizacije ulažu značajna sredstva u licence, računare i mrežnu infrastrukturu, ali bezbednosna podešavanja Microsoft 365 okruženja često ostaju na podrazumevanim vrednostima. Napadačima je upravo to dovoljno da pronađu put do podataka, poslovne komunikacije ili čak kompletne infrastrukture kompanije.
Dobra vest je da većina kritičnih bezbednosnih propusta nema veze sa skupim rešenjima ili kompleksnim tehnologijama. U pitanju su greške koje se relativno lako mogu ispraviti ukoliko se na vreme prepoznaju.
U nastavku predstavljamo sedam najčešćih grešaka koje i dalje viđamo u Microsoft 365 okruženjima.
1. MFA nije uključen ili nije pravilno podešen
Iako se višefaktorska autentifikacija danas smatra osnovnim bezbednosnim standardom, veliki broj organizacija je još uvek ne koristi dosledno.
Često se MFA aktivira samo za određene korisnike ili se izuzimaju administratori kako bi se „olakšao posao". Upravo su takvi nalozi najzanimljiviji napadačima.
Kada korisničko ime i lozinka procure putem phishing napada ili kompromitovanih servisa, MFA predstavlja poslednju liniju odbrane. Bez njega, napadaču je dovoljan jedan uspešan login da dobije pristup emailovima, dokumentima i internim resursima.
Kompanije koje i dalje funkcionišu bez obavezne MFA zaštite izložene su riziku koji se danas smatra potpuno nepotrebnim.
2. Administratorski nalozi koriste se za svakodnevni rad
Jedna od najčešćih grešaka jeste korišćenje administratorskih naloga za svakodnevno čitanje emailova, Teams komunikaciju ili pregled interneta.
Administratorski nalog trebalo bi da postoji isključivo za administrativne aktivnosti.
Ako se kompromituje običan korisnički nalog, šteta je uglavnom ograničena na tog korisnika. Međutim, ako napadač dobije pristup administratorskom nalogu, posledice mogu biti daleko ozbiljnije:
- kreiranje novih naloga
- promena bezbednosnih politika
- pristup svim korisničkim podacima
- gašenje bezbednosnih mehanizama
- potpuna kontrola nad Microsoft 365 okruženjem
Zbog toga se preporučuje korišćenje odvojenih administrativnih naloga koji se aktiviraju samo kada je to zaista potrebno.
3. Nekontrolisano deljenje dokumenata putem SharePoint-a i OneDrive-a
Saradnja i deljenje dokumenata predstavljaju jednu od najvećih prednosti Microsoft 365 platforme. Međutim, upravo ovde često nastaju ozbiljni bezbednosni problemi.
Mnoge kompanije dozvoljavaju opciju „Anyone with the link", što znači da svako ko dođe do linka može pristupiti dokumentu.
U praksi to dovodi do situacija u kojima poverljivi ugovori, finansijski izveštaji ili interni dokumenti postaju dostupni osobama koje nikada nisu trebale da ih vide. Problem dodatno komplikuje činjenica da se ovakvi linkovi često dele putem emaila, chat aplikacija ili čak privatnih uređaja zaposlenih.
Redovna revizija dozvola i kontrola deljenja dokumenata jedan su od najvažnijih koraka u zaštiti poslovnih podataka.
4. Nedostatak Conditional Access politika
Microsoft 365 pruža izuzetno moćan mehanizam poznat kao Conditional Access. Ove politike omogućavaju organizaciji da definiše pod kojim uslovima korisnici mogu pristupiti sistemima.
Na primer:
- dozvoliti pristup samo iz određenih država
- zahtevati MFA za pristup van kancelarije
- blokirati prijave sa nepoznatih uređaja
- ograničiti pristup visokorizičnim lokacijama
Bez ovih pravila, korisnički nalog može biti iskorišćen sa bilo koje tačke na svetu ukoliko napadač poseduje validne kredencijale.
U vremenu kada se veliki broj napada izvodi iz inostranstva, ovakva zaštita više nije luksuz već standard.
5. Ne prati se sumnjiva aktivnost korisnika
Mnoge firme saznaju da su kompromitovane tek nakon što šteta već nastane. Razlog je jednostavan – niko ne prati bezbednosne događaje.
Microsoft 365 svakodnevno generiše ogromnu količinu informacija o prijavama korisnika, promenama konfiguracije, pristupu podacima i potencijalno sumnjivim aktivnostima. Ako se ti podaci ne analiziraju, organizacija gubi mogućnost da na vreme primeti:
- pokušaje kompromitacije
- prijave iz neobičnih zemalja
- masovno preuzimanje podataka
- promene administratorskih privilegija
- kreiranje sumnjivih pravila za prosleđivanje emailova
Brzo otkrivanje incidenta često pravi razliku između manjeg problema i ozbiljnog bezbednosnog događaja.
6. Zaposleni nisu obučeni da prepoznaju phishing napade
Tehnologija sama po sebi nije dovoljna.
Napadači danas koriste veštačku inteligenciju kako bi kreirali uverljive poruke koje izgledaju gotovo identično legitimnim emailovima. Gramatičke greške koje su nekada bile očigledan znak prevare postaju sve ređe.
Zaposleni koji nisu prošli osnovnu obuku o bezbednosti predstavljaju najlakšu metu. Jedan klik na lažni Microsoft 365 login ekran može omogućiti napadaču pristup poslovnim podacima bez potrebe za bilo kakvim tehničkim probijanjem sistema.
Ulaganje u edukaciju korisnika često donosi veći efekat od ulaganja u dodatne bezbednosne alate.
7. Nema redovne provere i bezbednosnog audita
Mnoge organizacije pretpostavljaju da je sistem bezbedan samo zato što trenutno nema problema. Međutim, bezbednost nije stanje već proces.
Microsoft redovno uvodi nove funkcionalnosti, bezbednosne opcije i preporuke. Istovremeno se pojavljuju novi tipovi napada i nove ranjivosti. Podešavanja koja su bila adekvatna pre dve godine danas možda više nisu dovoljna.
Zbog toga je važno periodično sprovoditi:
- bezbednosne provere
- analizu konfiguracije
- reviziju korisničkih privilegija
- proveru MFA i Conditional Access politika
- procenu usklađenosti sa internim pravilima i regulativama
Redovan audit omogućava da se problemi otkriju pre nego što ih pronađu napadači.
Zaključak
Većina uspešnih napada na Microsoft 365 okruženja ne događa se zbog sofisticiranih tehnika ili „hakerskih čuda". U najvećem broju slučajeva uzrok su osnovni bezbednosni propusti koji su godinama poznati.
Neaktiviran MFA, nekontrolisano deljenje dokumenata, nedostatak nadzora i loše upravljanje administratorskim nalozima i dalje predstavljaju najčešće tačke kompromitacije.
Zaštita Microsoft 365 okruženja ne zahteva nužno velika ulaganja, ali zahteva pažnju, redovne provere i jasno definisane bezbednosne procedure.
Kompanije koje bezbednost posmatraju kao kontinuiran proces imaju značajno veće šanse da spreče incidente nego one koje se oslanjaju na pretpostavku da se „to neće desiti nama".